U našem muzeju Ponišavlja u Pirotu čuvaju se različiti delovi kostima i delovi nošnje iz celog Ponišavlja, ali i gradski kostim koji je u ovom delu Srbije bio u upotrebi do prve polovine XX veka. Muzej poseduje veliku zbirku narodne nošnje, pre svega zubuna, litaka, košulja, suknji, čarapa.
Pirotska odnosno Šopska nošnja specifična je po svojoj jednostavnosti, pre svega zbog ekonomije staroplaniskih sela tako da nema previše detalja na narodnoj nošnji. Upravo ta jednostavnost činije posebnom. Izdvojio bi zubune i litake koji su karakteristični za ovaj kraj i koji svojom lepotom čine ovu nošnju prepoznatljivom.
Koristili su se pre svega prirodni materijali, vuna, pamuk, konoplja o lan za izradu nošnje. Umešnost, ali i ekonomski status vlasnika nošnje odražava se upravo na komadima nošenje, ukoliko je neko imao više novca nošnja bi bila bogatija, ukrašeni ja, sa opšivena zlatovezom ili čijom. Neke od ovih materijala mnogi nisu mogli sebi da priušte tako da su i komadi nošnje oskudniji.
Tekstil je materijal koji je najteže čuvati od propadanja. Redovnom proverom delova nošnje kustosi štite ove vredne predmete iz prošlosti. Pre svega redovnim provetravanjem (najmanje jednom u godinu dana), prskanjem preparata i korišćenje preparata za zaštitu od moljaca i drugih mikroorganizama koji se mogu naći u tkanini i ukoliko je nošnja jak oštećenja u tom slučaju koristi se hemijsko čišćenje. Nošnja predstavlja nacionalni identitet, nošnja ga odvaja od drugih grupa, ona je simbol jednog kraja. Upravo iz tog razloga postoji veliki broj narodne nošnje u Srbiji. Sve su one na svoj način lepe i posebne i one čine lepezu Srbije upravo po svojoj različitosti.